Bio je prvi učenik-direktor u Hrvatskoj, odustao je od fakulteta i sa samo 23 godine stvorio poslovno carstvo: ‘No, životne navike su me vodile u katastrofu‘

Novi Rimac, karlovački genijalac, mladi inovator, wunderkind, uspješni poduzetnik, tvorac igračaka, IT virtuoz... Još otkad je bio u srednjoškolac, što i nije bilo tako davno, na Alberta Gajšaka lijepe se razni epiteti.

- Joj, meni je tako smiješno kad me se toliko veliča – govori 23-godišnjak osmjehujući se kako bi prikrio da mu je zbog toga neugodno.

- Iskreno, ne smeta mi što me zovu novim Rimcem, to mi samo laska jer smatram da je čovjek genijalan. Bolje to nego one fore na račun toga što se zovem Albert, pa kao Albert Einstein, genijalac. Urnebesno. Kao da još nikad u životu nisam čuo tu foru – ističe Gajšak, mladić britkog smisla za humor koji spretno barata sarkazmom.

Još kao maleni dječak imao je velike planove za svoju budućnost. Sanjao je da će jednog dana postati astronaut. S godinama je prilagodio svoje snove i ostvario ih.

Albert Gajšak je u travnju 2017. godine osnovao tvrtku Circuit Mess u kojoj se samozaposlio preko učeničkog servisa i postao učenik-direktor.

- Mislim da sam ja prvi u državi koji je to napravio. Slali smo prije tog dopis u ministarstvo da pitamo je li to legalno i potvrdili su da je – smije se Gajšak. Njegova tvrtka proizvodi 'uradi sam' elektroničke uređaje za edukaciju djece, a danas je jedan od najperspektivnijih startupa u Hrvatskoj s milijun eura prihoda u 2021. godini.

Poput hi-tech legića
- Naravno da uređaji nisu samo za djecu, ali mi ih ciljamo zato što su to pametne STEM igračke koje se slažu iz dijelova poput nekih hi-tech legića. Pritom se nauči nešto o elektronici i programiranju, a finalni proizvod je uređaj koji funkcionira. Polazimo od neke teme o kojoj svi bruje, poput autonomne vožnje koja je tehnološki komplicirana. Mi to simplificiramo i napravimo jako zabavnu igračku, primjerice, autić koji ima kamericu i ekran pa se može samostalno voziti. Igračka dolazi u sitnim dijelovima jer je cijela poanta da ih dijete može samo, uz naša video uputstva, slagati i pritom naučiti nešto o elektronici, a potom autić može spojiti na računalo i programirati kako bi se pokrenuo. Napravili smo nekoliko takvih proizvoda, primjerice, DJ pult zvan Jay-D koji djecu uči obradi zvuka, Chatter koji je poput walkie talkieja preko kojeg šalješ tekstualne poruke, a djecu uči bežičnoj komunikaciji i enkripciji. Prvi uređaj bio je MAKERbuino igraća konzola koju su djeca mogla programirati, a zadnje smo osmislili pretplatu preko koje kupci svaka tri mjeseca mogu dobiti novi proizvod na adresu. Trenutačno radimo uređaje vezane uz NFT-jeve i blockchain kako bismo naučili zainteresirane toj tehnologiji. Naš moto je pretvoriti potrošače u stvaratelje. Pokušavamo djecu naučiti vještinama budućnosti, a ne da samo štrebaju već da i kritički razmišljaju - objašnjava zaneseno.

Gajšak je rodom iz Karlovca. Odrastao je u četvrti Grabrik, a u susjednoj zgradi svoje prostore ima Zajednica tehničke kulture gdje je Albert kao mali krenuo na robotičare. S 11 je već išao na natjecanja na kojima je, kada se danas osvrne, najviše naučio.

Život na Knežiji
Trenutačno, njegov se život odvija u Zagrebu. Živi u stanu na Knežiji s djevojkom Tenom, a zajedno su već više od tri godine. Svoju tvrtku je, pak, preselio na Lučko u, kako kaže, proizvodno-uredski-skladišni prostor od 300 četvornih metara u kojem radi 23 zaposlenika u dobi od 18 do 30 godina.

- Morao sam se preseliti jer u Karlovcu nisam mogao naći ljude koji će raditi sa mnom. Sve je u Zagrebu, a još u Karlovcu nema baš ni toliko fakulteta pa većina kvalitetnih ljudi pokušava otići u Zagreb i onda se nikad ni ne vrate. Zagrebačka klima za zapošljavanje u IT-ju je jako kompetitivna, a problem je što nam je ionako teško naći ljude uz sve velike kompanije. Jedino što možemo napraviti je ponuditi ljudima neku novu priču i odličnu atmosferu – realan je Gajšak.

Iako je njegovoj tvrtki pandemija u početku uzrokovala šok i probleme, situacija se brzo promijenila.

- Najviše smo radili s distributerima, dućanima i online shopovima koji bi kupovali naše uređaje i preprodavali ih. No onda je krenula korona, svi su počeli paničariti, dućani su se opskrbljivali samo wc papirom i nužnim potrepštinama, a nitko nije htio kupiti STEM igračke pa nam je prihod otišao na nulu. Napravili smo tada jedinu stvar koju smo mogli i totalno smo se prebacili u online prodaju – objašnjava.

To se pokazalo odličnom odlukom jer su uspjeli poduplati prihod za vrijeme pandemije i doseći preko milijun eura, stvoriti vjerne kupce koji kupuju direktno od njih, ojačati brend i zaposliti nove ljude.

- Svi pričaju o STEM-u i tehnologiji, a sreća u nesreći je ta što je pandemija pomaknula svijet 15 godina unaprijed. Svi žele da im djeca budu pametna i da znaju programirati, a naši su uređaji poznatiji nego ikad. No, danas je teže nego ikad proizvesti hardverske proizvode. Problemi u lancu opskrbe su zadnje dvije godine svakodnevica. Od dana kada je pandemija krenula u Wuhanu i kada su se zatvorile prve tvornice, mi imamo probleme i ne možemo nabaviti dijelove. Percipira se kao da nema ničega i da je suša, a nije tako, nestašice su djelomične i naizmjenične. Cijeli lanac opskrbe je poremećen pa tako jedan mjesec nema stakla, drugi mjesec zbog toga nema ekrana, treći mjesec ekrana opet ima, ali onda nema čipova... Trenutno vlada nestašica kartona, to je realan problem o kojem nikome ne priča. Postoje goleme liste čekanja, a mi kutije za naše proizvode čekamo i duže od mjesec dana. I tako to ide iz dana u dan. Prvo covid pa onaj lik koji je zapeo s tankerom u Sueskom kanalu, sve je to utjecalo na disbalans i inflaciju – rekao je mladi poduzetnik.

Posljedice rata u Ukrajini
Taman kad su problemi počeli biti sve rjeđi, počeo je rat u Ukrajini, a to je čak i na Albertov sektor ostavilo posljedice.

- Ukrajina proizvodi 50 posto svjetskog plina neona koji se koristi u poluvodičima i sad će zbog toga biti još manje čipova. Što bi trebali, sjesti i plakati? Pokušavamo izgraditi biznis, a cijelo vrijeme se događaju stvari na koje nitko normalan ne bi ni pomislio, od pandemije do rata. Trebali su mi nedavno doći neki poslovni partneri iz Kanade, no odustali su jer se boje doći u Europu. Vlada golema panika u cijelom svijetu. I kako u toj atmosferi raditi biznis? Jedini način je da nekako, kao Janica Kostelić, voziš slalom između svih tih problema i pronalaziš kreativna rješenja. Primjerice, naše najveće tržište je SAD, a drugo Velika Britanija, stoga nam je i Brexit napravio velike probleme. Treća je Njemačka, zatim Australija, Kanada... Hrvatska je tek šesta. Kada se zbog poskupljenja nije isplatilo često slati robu preko oceana, pohranili smo je u Amazonova skladišta u SAD-u i Velikoj Britaniji, a sada ćemo i u njihova skladišta u Kanadi i Australiji. Radije pošaljemo velike količine robe, tamo je pohranimo i onda lokalno isporučujemo. Morali smo evoluirati jer način na koji smo poslovali 2017. više nije moguć – priznao nam je Albert. On je oduvijek htio napraviti nešto veliko, zato je znao da je najbolje rješenje da pokrene svoj biznis.

- Nikad mi nije bio san raditi za nekoga drugoga, iako bi to kratkoročno sigurno za mene bilo bolje. No, ja svoju tvrtku ionako nisam pokrenuo zbog želje za novcem i slavom već sam htio napraviti nešto veliko i prepoznato u cijelom svijetu. Iskreno, poduzetništvo je vrlo zeznuto. Imam prijatelje iz sektora koji su freelanceri i mjesečno okreću oko 20.000 kn, svi mi se smiju i govore da sam lud jer sam si ja prve tri godine isplaćivao minimalac, a sad radim za plaću koja je ispod prosjeka moje firme. Ali ionako ne radim ovo zbog novca – govori Gajšak koji voli biti sam svoj šef, iako situacija nije uvijek bajna.

Sam svoj šef
Voli tu mogućnost da u potpunosti izrazi svoje želje te da pritom nema nikoga drugog kome se treba opravdavati ni nekoga tko bi preispitivao njegove odluke.

- Imaš slobodu napraviti svoj svijet i svoj proizvod, a to je istovremeno i loša stvar jer nemaš nikoga drugoga za okriviti, za sve si sam odgovoran, a svaka stvar koja u tvrtki ide loše je u konačnici hijerarhijski tvoja krivica. Ako neki zaposlenik loše radi, ti si kriv jer si ga zaposlio, nisi ga obučio... Ali isto tako, ako netko uspije, ako firma super radi i to je tvoj uspjeh jer si to sve uspio oformiti. Biti sam svoj šef je zapravo dosta oslobađajuće – otkriva.