Hrvatski učenici su financijski nepismeni

Na ukupnoj ljestvici od 18 zemalja Hrvatska zauzima 14. mjesto, pokazalo je OECD-ovo istraživanje PISA 2012 predstavljeno u srijedu u Zagrebu

PISA (Programme for International Student Assessment) najveće međunarodno obrazovno istraživanje OECD-a koje ispituje znanja i kompetencije učenika u dobi od petnaest godina što se financijske pismenosti predstavljeno je u srijedu u Nacionalnom centru za vanjsko vrednovanje obrazovanja u Zagrebu. Financijska pismenost ispitivala se u 18 zemalja sudionica, među kojima je i Hrvatska. U procjeni financijske pismenosti sudjelovalo je 1145 hrvatskih učenika iz 163 srednje škole, rekla je Michelle Braš Roth,voditeljica PISA centra za Hrvatsku.

Na ukupnoj ljestvici financijske pismenosti Hrvatska zauzima 14. mjesto. Prosječni hrvatski rezultat iznosi 480 bodova, što Hrvatsku svrstava u skupinu zemalja s rezultatom statistički značajno nižim od prosjeka OECD-a. Iz toga proizlazi i preporuka da se u hrvatski obrazovni sustav što prije uvede financijsko obrazovanje učenika, ali i stručno usavršavanje nastavnika kako bi se osnovne i srednje škole mogli nositi sa sve više financijskih informacija koje ih okružuju.

Učenici Šangaja najbolje razumiju financije

Najbolji rezultat postigli su učenici iz Šangaja–Kine (603 boda), a slijede Belgija (541 bod) i Estonija (529 bodova) kao nabolje europske zemlje. Od susjednih zemalja Slovenija postiže rezultat bolji od hrvatskog, viši tek za 5 bodova, te se njihovi rezultati statistički značajno ne razlikuju, dok Italija s prosječnih 266 bodova postiže statistički značajno lošiji rezultat u financijskoj pismenosti od Hrvatske. Na začelju ljestvice rangiranih rezultata poslije Italije nalazi se još samo Kolumbija (379 bodova).

Postignuća učenika prikazuju se na ukupnoj ljestvici financijske pismenosti koja sadrži pet razina znanja i sposobnosti. Na toj ljestvici 15,5% hrvatskih učenika ne posjeduje osnovne vještine u financijskoj pismenosti, naglasila je Braš Roth. S druge strane, nešto više od 10% hrvatskih učenika postiže rezultat na razini najviše razine izvrsnosti (5. razina) u ovome području.

Odabrana je dob od petnaest godina jer se u većini zemalja članica OECD-a učenici u toj dobi bliže kraju obveznog obrazovanja pa se želi ispitati u kojoj su mjeri usvojili znanja i vještine neophodne za potpuno i aktivno sudjelovanje u današnjem društvu, Cilj PISA-e nije ispitati koliko dobro učenici mogu reproducirati naučena znanja. Umjesto toga, PISA je usmjerena na to koliko dobro učenici mogu primjenjivati ta znanja i te vještine u novim situacijama i nepoznatim okruženjima, u školi i izvan nje. Takav pristup temeljen je na činjenici da današnja moderna društva ne nagrađuju pojedince za ono što znaju, već za ono što mogu činiti sa svojim znanjem. Iz tog je razloga PISA usmjerena na kompetencije koje će petnaestogodišnjim učenicima biti potrebne u budućnosti te ispituje kako primjenjuju ono što su naučili.

Nesposobi donositi najjednostavnije odluke o troškovima

U 13 zemalja OECD-a 21% učenika dostiže najvišu, petu razinu financijske pismenosti, što znači da su sposobni analizirati kompleksne financijske usluge, rješavati neuobičajene financijske probleme te da razumiju šire financijsko okruženje (poput poreza na prihode i financijske prednosti određenih ulaganja).

S druge strane, u 13 zemalja OECD-a 15% učenika ne dostiže ni osnovnu razinu pismenosti te se nalaze na razini 1 ili niže. Oni u najboljem slučaju prepoznaju razliku između želja i potreba te mogu donositi jednostavne odluke o svakodnevnim troškovima. Sposobni su prepoznati svrhu svakodnevnih financijskih dokumenata poput računa ili fakture i mogu izvršiti osnovne računske operacije (poput zbrajanja, oduzimanja ili množenja) u osobnom kontekstu. Kolumbija bilježi najveći udio učenika koji postižu rezultat ispod temeljne razine (55%), a slijede Izrael (22%), Slovačka (22%), Italija (21%), Francuska (18%), SAD (17%), Slovenija (17%), Rusija (16%), Španjolska (16%), Novi Zeland (16%) i Hrvatska (16%).

Uspješnost u financijskoj pismenosti povezana je s demografskim i socioekonomskim karakteristikama učenika i njihovih obitelji. U okviru PISA istraživanja roditelji se smatraju važnim izvorom financijske socijalizacije, s obzirom na direktno poučavanje djece o financijskim aspektima života. Kao kontekstualne varijable razmatrane su: učinak vrste zaposlenja roditelja, učinak razgovora unutar obitelji o financijama te učestalost posjedovanja bankovnih računa učenika.

Prosječna postignuća učenika prema kategoriji zaposlenja roditelja pokazuju da učenici čiji su roditelji zaposleni u najkvalificiranijim zanimanjima (VSS) najuspješniji u financijskoj pismenosti. Slični rezultati dobiveni su i u drugim zemljama sudionicama.
Drugi kontekstualni indikator koji ima mogući učinak na postignuće u financijskoj pismenosti je razgovor o financijama između učenika i roditelja.

Ne razgovaraju s roditeljima o financijama

Ovaj indikator podrazumijeva učestalost razgovora o financijskim pitanjima poput štednje, potrošnje, ulaganja te bankarstva. Najveći udio hrvatskih učenika (40%) s roditeljima razgovara o financijama jednom do dvaput mjesečno, iako je i udio onih koji razgovaraju o ovoj problematici nekoliko put tjedno također relativno visok (32%). Svakodnevno razgovara 16% učenika, a nikada ili izrazito rijetko 12,5%.

U Šangaj-Kini učenici najrjeđe razgovaraju sa svojim roditeljima o financijskim pitanjima, dok je u Ruskoj Federaciji najveća koncentracija onih koji razgovaraju gotovo svakodnevno (25,5%). Općenito je dobiveno kako je izrazito velika (primjerice u Austriji, Češkoj i Sloveniji) ili izrazito mala učestalost (primjerice u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji i SAD-u) povezana s lošijim postignućima u financijskoj pismenosti nego što je to kod učenika koji s roditeljima raspravljaju svaki tjedan ili svaki mjesec. U Hrvatskoj nema razlika u postignuću s obzirom na to da učenici svih kategorija postižu podjednake prosječne rezultate u financijskoj pismenosti.

Iako možda ne razgovaraju učestalo o financijskim pitanjima sa svojim roditeljima, hrvatski učenici u relativno velikom udjelu od 40% posjeduju bankovni račun i/ili bankovnu karticu. Ipak, ovaj ih udio smješta relativno nisko u usporedbi s ostalim zemljama sudionicama, a posebice sa susjednom Slovenijom u kojoj 90,5% učenika posjeduje vlastiti bankovni račun ili bankovnu karticu. Prema OECD-ovu prosjeku 54% učenika posjeduje račun u banci i/ili bankovnu karticu.

Iako je općeniti trend da učenici koji posjeduju i bankovni račun i karticu postižu bolji rezultat od onih koji posjeduju samo jedno od navedenog ili niti jedno, u Hrvatskoj je zabilježen suprotan trend. Naime, hrvatski učenici koji posjeduju samo jedno od navedenog postižu bolji rezultat (515 bodova) od učenika koji posjeduju oboje (482 bodova) i od onih koji ne posjeduju niti jedno (498). Drugim riječima, hrvatski učenici koji posjeduju i bankovni račun i bankovnu karticu postižu najlošiji rezultat u financijskoj pismenosti. Sličan rezultat dobiven je i za učenike iz Izraela pri čemu su njihovi općeniti prosjeci niži nego hrvatski.