Kod nas nema interesa za proizvodnju vune, jednostavnije je uvesti sintetiku

Od prodaje ovčje vune nekada se financirala cijela proljetna sjetva no već godinama tone te kvalitetne sirovine Slavonci su prisiljeni bacati. Iako je vuna tražena, primjerice u Indiji, u Hrvatskoj zbog propasti tekstilne industrije za takvu sirovinu nema mnogo mjesta. Domaći uzgajivači posao šišanja najčešće obavljaju sami.

"Jednom godišnje šišamo ovce. Taj posao obavljamo sami jer ne možemo si priuštiti profesionalce. Oni uzimaju 15 kuna po grlu, a mi imamo nekih 220 rasplodnih grla. To bi nam činio jedan veliki trošak. Unazad tri godina šišanje smo obavljali po starom sistemu - ručnim škarama. Sada smo se malo modernizirali pa imamo strojeve na struju", rekao je Petar Bošnjaković, uzgajivač ovaca iz Sovskog Dola.
Uspjeli plasirati vunu

Obitelj Bošnjaković posljednjih nekoliko godina uspjela je plasirati vunu.

"Prošle godine sam vunu prodao jednom čovjeku iz Daruvara. Imali smo velikih problema i poteškoća sa zbrinjavanjem vune. Do unazad 10 ili 12 godina smo to morali zakapati ili spaljivati. To nam je stvaralo dodatne troškove, moralo se potrošiti određeni broj litara nafte, jer vuna ne gori lako. Unazad par godina, mi ovčari moramo imati dokumentaciju gdje smo plasirali vunu i tko nam je to odvezao", priča Bošnjaković.

Prema riječima našeg sugovornika, u medijima i među samim uzgajivačima, bilo je govora kako će u Hrvatskoj uskoro biti organiziran otkup vune.
Od prodaje vune nema velike zarade

"Međutim to u Hrvatskoj nije zaživjelo, a mislim da još u sljedećih 15 godina ni neće. Nama je jeftinije vunu uvesti iz Indije, a našu neka naši seljaci pale i neka se za to brinu sami kako znaju. Nama je jeftinije uvesti iz Kine čistu sintetiku. Nekada su se od vune pravili džemperi, rukavice, kape, šalovi, ali to danas više nije zanimljivo nikome jer u ovoj državi se nema interesa za proizvodnju, sve je lakše uvesti", smatra Bošnjaković.

Od prodaje vune nema velike zarade. Cijena kilograma je simbolična, između kunu i kunu i pol.

"Otprilike na jednoj ovci imate od dva i pol do četiri kilograma vune. To je nekih osam, sedam, šest kuna. Sve ovisi o veličini ovce. To nije neka ekonomska velika vrijednost, ali je problem. Riječ je o velikom poslu jer kad dođe sezona šišanja to se treba obaviti u što kraćem roku. Još veći je problem sanacije vune ako ju ne uspijete plasirati", otkriva Bošnjaković.

Najveći problem kod zakapanja vune je njezina kvaliteta i dugo razdoblje razgradnje.
Dugo razdoblje razgradnje vune

"Ako se dogodi da na hrpi bude 100 kilograma vune, mislim da barem desetak godina traje razgradnja. U svakom slučaju to je prirodni nusproizvod od ovce. Zašto nema organiziranog otkupa, zašto nije nitko zainteresiran za to, ja osobno ne znam", rekao je Bošnjaković.

Iako je stručnjacima potrebno manje od jedne minute za šišanje ovce, a našem sugovorniku preko 15, ne odlučuje se za profesionalnu pomoć. Obitelj Bošnjaković uzgaja merino ovce koje karakterizira vrlo kvalitetna vuna.

"Ona ima jako sitna vlakna u sebi, dok recimo pramenka ili neke druge vrste ovaca ne mogu to zadovoljiti, one imaju više ravnu vunu. Ovo je jako fina vuna, kad se ošiša i opere, postoji proces prerade, dobije se jako fin materijal od toga", otkriva Bošnjaković.
Ova zima bila idealna za uzgajivače ovaca

Topla zima nije pogodovala većini ratara ili povrtlara, ali za uzgajivače ovaca je bila idealna.

"Sezona janjenja dolazi oko Božića i Nove godine. Znamo svi da bi u to vrijeme trebalo biti najveća zima što se dogodilo prošle godine. Ove godina za nas ovčare zima je bila idealna. Ovce su svaki dan u ispustu s minimalnom dohranom. Preživljavaju, nema uginuća, toplo je vrijeme, to je idealno za nas ovčare", zadovoljan je Bošnjaković.

Ovčja vuna prema Pravilniku o načinu postupanja s nusproizvodima životinjskog podrijetla koji nisu za prehranu ljudi pripada u kategoriju 3: krv, kože, papci, perje, vuna, rogovi, dlaka i krzno od životinja koje nisu pokazivale kliničke znakove bilo koje bolesti koja se preko tih proizvoda može prenijeti na ljude ili životinje.

Sakupljači moraju poduzeti potrebne mjere koje bi osigurale da se vuna prevozi i uništava ne dovodeći u opasnost ljudsko zdravlje i bez štetnog djelovanja na okoliš.