Kreću potrošačke zadruge

ZAGREB – Trgovci će se iduće godine, zbog recesije u koju ćemo nesumnjivo duboko zagaziti, morati na različite načine dovijati kako privući kupce, i održati svoju zaradu, a svaki će kupac, kažu upućeni, biti »kralj«. Jer, bilo opravdano, ili samo pod pritiskom priča o recesiji, svi ćemo iduće godine više stezati remen, pitajući se dokad tako. Kad je »opstanak« kupaca u pitanju, rješenje je, predlaže predsjednik Saveza udruga za zaštitu potrošača iz Splita, Nenad Kurtović u – potrošačkim zadrugama.

Udruženi u zadruge, potrošači, kaže Kurtović, direktno mogu kupovati od proizvođača, na čemu će Savez i poraditi, najavljuje, iduće godine. Za početak će se potrošače Dalmacije kroz zadrugu pokušati direktno povezati s tamošnjim maslinarima, jer je općenito riječ o udruživanju zahvaljujući kojem se izbjeći mogu trgovačke marže, nameti potrošačima, koji ponekad čine i 50 posto cijene proizvoda.

Italija i Njemačka, primjerice Japan, međutim, desetljećima već imaju i potrošačko-trgovačke zadruge, zahvaljujući kojima njihovi članovi pri svakoj kupnji u tim, »zadrugarskim« trgovinama, na kupljeno imaju popust, zadrugama sami upravljaju, odnosno interesno su udruženi ne radi profita, već kako bi – uštedjeli. Drugim riječima, takve trgovine normalno posluju na tržištu kao i sve druge, njihova su vrata otvorena bilo kojem kupcu, no zadrugari, za cijenu godišnje članarine ili slično, u toj trgovini dobivaju stalne popuste.

Članarinama do uštede

U Hrvatskoj potrošačkog zadrugarstva nema čak niti u povojima, makar ono ima izuzetnih prednosti. Princip je, naime, jednostavan – naruči li, primjerice, zadruga s tisuću članova za svoje članove tisuću kaputa kod nekog proizvođača, »zadrugari« taj kaput neće platiti po, primjerice, tisuću kuna, koliko bi on koštao u »običnoj« trgovini odjećom, već za upola manje, a uzme li se u obzir da zadrugari popust dobivaju na svu kupljenu robu, ušteda nipošto nije beznačajna.

Na spomen Italije, najbolji je primjer takvog zadrugarstva tamošnji »COOP« – Cooperative di Consumatori, zadruga potrošača koja danas broji 1.394 prodajnih mjesta, podijeljenih na discount (Dico), supermarkete (Supercoop) i hipermarkete (Ipercoop), ali i gotovo 6,5 milijuna partnera – potrošača. Riječ je o građanima koji za minimalno, jednokratno uplaćenih 25 eura »društvene članarine«, ulaze u Coop-ovo zadrugarstvo, osiguravajući si tako stalne, primjerice, desetpostotne popuste na svu kupljenu robu, »povoljne košarice«, ili pak veće popuste na određeni tip robe.

Velike, "jake" akcije u Coop-ovim trgovinama namijenjene su isključivo članovima koji od ostalih prednosti zadrugarstva, računati mogu i na snižene cijene goriva na određenim benzinskim crpkama, na jeftinija putovanja s nekim kompanijama, na jeftinije školske knjige, određene lijekove ili pak povoljnije financijske usluge.

Zadruzi pristupaju jednostavnim popunjavanjem pristupnice, jednokratnom uplatom članarine, nakon čega dobivaju zadrugarsku iskaznicu, s kojom sudjelovati mogu na zadrugarskim skupštinama, glasati na izborima za vodstvo zadruge, te kupovati s popustima. Za razliku od drugih kapitalnih društava, u kojima partneri »vrijede« koliko i njihov udio, u potrošačkom zadrugarstvu svaki je glas jednak, bez obzira na visinu uplaćene društvene kvote, članarine. Imovinske koristi, osim uštede na kupovini, članovi nemaju, no zato im zadruge mogu, osim uštede na kupovini, osigurati i posao, ili pak neka uslužna dobra. Primjerice, u talijanskom Coop-u zaposleno je 65.000 zadrugara, a dobit se ulaže u razvojne projekte tvrtke, u solidarne inicijative, i akcije u korist lokalnih zajednica.

Primjeri potrošačkih zadruga u svijetu

Prva potrošačka zadruga osnovana je u Engleskoj 1844. godine, državi koja se i danas može pohvaliti s najvećom potrošačkom zadrugom u svijetu. Riječ je o »Co-operative Group« koja broji gotovo dvadeset milijuna članova, no, osim talijanskog »Coopa«, za njom ne zaostaje niti, primjerice, švicarski »Migros«, najveći lanac supermarketa u Švicarskoj. Velik dio švicarske populacije, njih oko dva milijuna od ukupno 7,2 milijuna švicarskih stanovnika, učlanjen je u »Migros«, čiji su i vlasnici. Japan, također, ima vrlo razvijeno potrošačko zadrugarstvo, odnosno zadrugarski »pokret« koji broji oko 15 milijuna članova.

Zašto ne i u Hrvatskoj

Slične bi potrošačke zadruge, pored onih »netrgovačkih« u kojima potrošač direktno kupuje od proizvođača, mogle postojati i u Hrvatskoj, no veće inicijative da se pokrenu, do sada nije bilo. Uskoro će biti donesen i novi Zakon o zadrugama, no potrošačke tipove zadruga on ne spominje, što bi bio jedan od prvih preduvjeta njihovog osnivanja. Istovremeno, u Hrvatskoj dio trgovačkog kolača imaju veliki europski zadrugari poput Coopa, ili pak austrijskog Spara, koji su svojevremeno isticali kako bi svoje zadrugarstvo voljeli proširiti i na Hrvatsku.

Općenito, sudeći prema europskim iskustvima, razvoj zadrugarstva u Hrvatskoj potaknuo bi i rast zaposlenosti, no prije svega, pravičnosti pri zapošljavanju. Smanjio bi siromaštvo i društvene isključenost. Konačno, kako tvrde ekonomski teoretičari koji se bave problemima gospodarskog razvoja, tvrde da veći gospodarski razvoj vodi većem broju zadruga, i obrnuto.