Licitarka Jadranka za Božić će ponuditi i salon-bombone

Licitarsko srce najmanje dvadeset puta prođe kroz ruke, kaže Jadranka Rušanac
DONJI MIHOLJAC

Jadranka Rušanac jedina je licitarka i medičarka u Miholjštini i jedna od dvadesetak u Hrvatskoj.

Izradom licitarskih proizvoda u raznim oblicima bavi se više od 50 godina, a posao je naslijedila od bake.

– Odmalena sam zaljubljena u licitarstvo. Baka me učila tajnama tog zanata, a svoje prvo licitarsko srce izradila sam kada sam imala pet godina. Majku to nije zanimalo, a meni je bila želja sačuvati tradiciju i zato sam nastavila s poslom koji je baka pokrenula. Volim taj posao, ispunjava me i čini sretnom – govori 66-godišnja Jadranka, koja ima i licitarski obrt.

Nije lagano i traje

Licitarska srca žarkocrvene boje, lutkice, konjiće, licitarske bombone, lizalice, medenjake, sve to radi sama, na starinski način, a proces izrade licitara, kaže, nije nimalo lagan i traje. Od pravljenja tijesta do konačnog proizvoda potrebno je mnogo vremena i truda, a rezultat nekada ovisi o trenutačnoj inspiraciji. Svaki proizvod je ručni rad, a njihova je posebnost u bojama i ukrasima. Izrada licitara počinje izradom tijesta i pečenjem, a završava ukrašavanjem.

– Kreće se od tijesta i pečenja, slijedi sušenje koje traje danima, a onda ide bojenje i na kraju ukrašavanje. Proces je to koji traje i puno puta vam proizvod prođe kroz ruke. Licitarsko srce najmanje dvadeset puta prođe vam kroz ruke – objašnjava Jadranka. Tijesto se uvijek radi po sličnom receptu, pri čemu su glavni sastojci šećer, brašno i licitarski kvasac koji se stavlja kako bi proizvodi duže trajali. Jadranka kaže da srca mogu trajati i deset godina.

Jedina licitarka u Miholjštini kaže da su joj glavno tržište seoski kirvaji, proštenja i sajmovi.

– Za miholjački kirvaj u rujnu ispred župne crkve postavim štand i onda posjetitelji kupuju, tradicionalno, srca, bombone i medenjake. Kupuju uglavnom stariji ljudi svojoj unučadi da ih razvesele, ali ima i mlađih koji kupuju licitarske bombone svojim roditeljima, bakama i djedovima. Narod se još veseli starini, iako sve manje - razočarano kaže Jadranka.

Šareni bomboni

Dodaje kako ju žalosti što mnogi licitare još uvijek ne prepoznaju kao izvorne tradicijske majstore, dok je umijeće izrade licitara uvršteno u UNESCO-ov popis nematerijalne svjetske kulturne baštine.

- U Hrvatskoj nas ne cijene dovoljno, međutim, UNESCO je zaštitio licitarsko srce kao hrvatski suvenir i proglasio nematerijalnom kulturnom baštinom čovječanstva. Licitara je malo u Hrvatskoj, mladi nisu zainteresirani za stare zanate, tako da licitarski obrt danas izumire. Ovaj posao, koji nije unosan, obavljam s veseljem i radit ću dok budem mogla. Kada više ne budem mogla, neće biti ni licitarstva u Miholjštini – naglašava jedna od malobrojnih hrvatskih licitarki.

No doznali smo jednu zanimljivost. Jadranka ove godine u božićno vrijeme planira ponovno izraditi salon-bombone. Riječ je bombonima umotanim u prepoznatljive crvene, plave, ljubičaste, zlatne, srebrne papiriće, kojima su mnoge generacije nekada ukrašavale božićna drvca.

– Odlučila sam da ću uoči Božića napraviti ponovno salon-bombone jer mnogi žele svoje borove okititi upravo tim starinskim ukrasom. Salon-bomboni se rade samo od šećera, na tradicionalan način, a svaka faza izrade ručni je rad. Počet ću ih raditi u studenome, tako da će ih svi koji se žele vratiti u neka prošla vremena i svoj bor ukrasiti salon-bombonima moći nabaviti u mojoj radnji - poručila je Jadranka Rušanac.