Lorena Činčurak: Završila sam Ekonomsku, nisam ni slutila da će mi se zlatarstvo toliko svidjeti

Lorena uči o zlatarstvu od mame Svjetlane, u njezinoj zlatarnici Deall. Za godinu će dana moći izići na majstorski ispit. Kaže, voli izrađivati nakit s pričom

Naušnice, lančić, prsten, narukvica... Većina čitatelja, pretpostavljamo, nosi bar nešto od navedenoga na sebi dok čita ovaj tekst. I dok je potražnja za nakitom uvijek poprilično velika, sve je manje onih koji taj nakit stvaraju, a naročito ručno.

Mama joj je šefica
U jedinoj hrvatskoj školi koja ima smjer zlatar, Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi u Zagrebu, ove školske godine nitko nije upisao to zanimanje, a drugi i treći razred pohađa ukupno 11 budućih zlatara. Tako je upitno tko će se i kako baviti ovim poslom u budućnosti. Ipak, za zlatarnicu Deall u Osijeku, u Ulici Hrvatske Republike 4a, dakle u susjedstvu naše redakcije, nema straha. Naime, Svjetlana Činčurak otvorila ju je 2014. godine, ne znajući tada da će se njezina kći Lorena uputiti majčinim stopama. Iako Lorena ima tek 22 godine, stoji rame uz rame s majkom u ručnoj izradi unikatnog nakita.

Završila je Ekonomsku i upravnu školu u Osijeku, no nakon srednje škole sve je češće posjećivati mamu na njezinu radnom mjestu. Malo-pomalo ulazila je u kreativni svijet izrade nakita. Započela je s jednostavnim narukvicama s perlicama i koncima. Vezala ih je i plela, a onda ju je mama počela učiti raditi sa srebrom. Prisjeća se da joj je bilo teško, no njezina mama, ističe, ima puno strpljenja, pa joj je sve polako objašnjavala.

U zlatarnicu je počela dolaziti jer nije znala čime bi se bavila nakon srednje škole, a ni sama nije slutila da će joj se mamin posao toliko svidjeti. Oduvijek ima kreativnosti u sebi i voljela je crtati. U Deallu je zaposlena gotovo tri godine, mama joj je šefica, ali ne gleda ju tako, govori Lorena. Mama joj je – mama, bile one na poslu ili kod kuće.

“Super mi je raditi s mamom. Atmosfera je opuštena i ona uvijek ima strpljenja, tako da mi sve detaljno pokaže, a ja ju slušam i učim. Drago mi je što mogu učiti od nje i usavršavati svoj rad", ističe Lorena i dodaje da joj je mama Svjetlana apsolutni uzor.

“Ona radi kao stroj. Kad je s nečim gotova, ne mogu vjerovati koliko to bude savršeno", kaže Lorena. Na nakitu koji je pak ona sama izradila itekako vidi mane. Najviše voli izrađivati prstenje, a i sama nosi nekoliko primjeraka. To joj je najzanimljiviji komad nakita. Voli ga vidjeti na drugima, a isto tako ga voli i sama nositi.

Najdraže joj je prstenje
“Mislim da se i samo jednim prstenom može baš dobro upotpuniti stil", objašnjava Lorena. Osobno voli moderniji, upečatljivi nakit. To može biti i veći i manji komad nakita, ali važno joj je da je drukčiji, s vlastitom pričom. S obzirom na to da si ga sama radi, zna priču iza svakog, a posebno joj je drago kad ga može izraditi za nekog svog. Tako je nedavno za svog dečka izradila narukvicu na kojoj je radila deset sati. Iako se namučila, svaki dan ju vidi na njegovoj ruci i bude ponosna.

Za izradu jednog prstena treba joj od dva do 10 ili 11 sati rada, a za neke lančiće i po nekoliko dana. Za cijeli proces izrade mora imati dovoljno koncentracije, strpljenja i preciznosti jer se mora paziti na svaki detalj. S vremenom je naučila da je to tako, zavoljela je cijeli proces te uživa baš u tim detaljima koji neki komad nakita čine posebnim. U njihovoj je zlatarnici većina nakita ručno rađena, a kako Lorena voli raditi kreativne, "drukčije" stvari, voljela bi da joj ljudi što više dolaze sa svojim idejama, željama i skicama pa da za njih radi unikatne komade nakita.

Za njezine joj radove nekad ideja dođe sama od sebe, a nekad crpi inspiraciju na društvenim mrežama, no uvijek doda neki vlastiti detalj kako bi nakit ipak bio poseban. "Zamislim što želim, pa si to skiciram, pripremim i režem potrebne materijale, spajam, savijam, šmirglam, poliram, dorađujem, obrađujem", kaže nam Lorena. Rijetko kad joj se dogodi da joj se ne sviđa ono što je napravila, a nikad nije istopila nešto čime je bila nezadovoljna. Čak i kad sumnja u svoj rad, njezina je majka uvijek oduševljena onime što Lorena napravi. "Uvijek bude ponosna i oduševljena, sve joj je moje savršeno", kaže s osmijehom.

Bila je ovo izvrsna prilika da mladu zlataricu pitamo o trendovima u nakitu. Iako naglašava da je svatko drukčiji, ipak vidi da se ukusi uglavnom razlikuju po dobnim skupinama. Tako mladi traže modernije i neobičnije komade, nešto što će se istaknuti. Stariji pak više vole klasiku i jednostavnije stvari. Lorena više voli izrađivati srebrni nakit, ali ističe da se podjednako traže i zlato i srebro. Kad je riječ o zlatu, žuto se zlato opet vratilo u modu, nakon što je godinama bilo u pozadini, iza srebra i bijelog zlata.

Lorena će za godinu dana imati četiri godine radnog staža u zlatarnici, pa će moći polagati majstorski ispit i steći zvanje majstor zlatar. To bi postignuće, priznaje, puno teže ostvarila da joj majka već nije zlatarica i da nema svoju zlatarnicu. Naime, kako se trenutno u Hrvatskoj ne može školovati za to zanimanje, jedini je način zaposliti se bez ikakvog prethodnog znanja u nekoj zlatarnici te učiti zanat četiri godine do polaganja majstorskog ispita. Teško je to postići s obzirom na to da zlatari moraju izdvojiti svoje vrijeme za naukovanje novih kolega, a usput im za to i plaćati.