Matko Filipović: Stanje s mandarinama? Skuplja je poštanska marka s njenim likom od nje

Proizvođači su ucijenjeni s jedne strane otkupljivačima, s druge beračima. Drugo, beru se zelene i onda to smeće ruši cijenu i tako godinama. Nek netko dođe pa vidi koliko je nasada već iskrčeno, ogorčen je Matko Filipović.

Znate li kakvo je stanje s agrumima u Hrvatskoj? Ne teško, nego katastrofalno. Bogu za plakat", ogorčen je Matko Filipović (lijevo na naslovnoj fotografiji, op.a.) koji već godinama upozorava da nam je stanje i u ovoj grani poljoprivrede neodrživo.

No i ove, kaže nam, ponavlja se isto. Vrhuška iz Zagreba dođe u dolinu Neretve, izbifla se, ufotka, a u medijima osvanu priče o nekakvim počecima berbe, spominju rekordi...

"To je jedna takva neodgovornost, javašluk. Mazanje očiju. Oni bi se trebali brinuti o proizvođačima, a nas su otkantali i prepustili otkupljivačima", priča nam dodajući da je slika na terenu posve drugačija od one koja se prikazuje. Brojni nasadi su ili zapušteni ili iskrčeni, a ljudi odustaju od uzgoja jer računice posljednjih devet godina nema.

"Jedna poštanska marka s likom mandarine, košta više nego sama mandarina", upozorava ovaj srednji proizvođač, kako se opisuje jer kaže da kod ovog uzgoja postoje tri kategorije proizvođača. Mali do 20.000 tona koji sami oberu, velike gazde koji imaju radnike te srednje koji ovise o beračima.

Ucijenjeni otkupljivačima i beračima
A upravo tu se krije poseban problem. S jedne su strane proizvođači ucijenjeni otkupljivačima, s druge beračima jer radne snage nema. Tako se danas već traži dnevnica od 50 eura, a valja platiti i famozne markice za sezonske radnike, hranu, smještaj...

"Ako uložiš u agro mjere, nemaš za berače. Ako daš za berače, nemaš za agro mjere. Gnojivo je luksuz, znaju to svi poljoprivrednici", upozorava i na visoke cijene ulaganja u proizvodnju koje otkupna ne pokriva.

Tako za kilogram mandarine i to neretvanske, dakle zaštićene na razini EU, valja uložiti 4 kune, a otkupna cijena vrlo brzo padne na 2,5 kn pa i ispod. Sada se, istina, barata s otkupnom cijenom od 55 eurocenti, no to će se promijeniti vrlo brzo, već za koji tjedan.

"Kad jedan otkupni centar krene obarati cijenu, već sutradan je ista, niska kod svih", podsjeća na situaciju koja se uredno događa svake sezone.

Loša praksa prerane berbe
Dodatno zlo u tome je što bolju cijenu postigne ono - najgore. Naime, ustalila se loša praksa, što ga posebno ljuti, da se u berbu kreće prerano. "Beru se zelene, dozrijevaju potom u komorama i na tržište dolazi to smeće zbog kojeg se nama kasnije ruši cijena", ljutit je Filipović koji u Opuzenu pod nasadima i to na tri parcele ima 2,6 hektara odnosno 1.200 stabala.

"Kako kaže moj prijatelj, to ti je u Slavoniji malo veće dvorište za kombajn. A i takve male parcele još se dodatno cjepkaju", ukazuje na problem ne samo hrvatskog juga. I on u zakupu, još od 1998. godine ima državno poljoprivredno zemljište. Njegovih je nešto manje od hektar, ostalo državno, a natječaj je bio raspisan pa srušen. Novi se čeka.

Da sam znao što će raditi i kako dijeliti državno zemljište, ne bih nikada uzeo zemlje više nego koliko stane u šalicu kave", ogorčen je provođenjem natječaja, ali i cijelim stanjem u poljoprivredi. Prisjeća se i da je još 2015. ekonomska vrijednost njegovog OPG-a, osnovanog 2003. godine, bila 30.500 eura, sad je već na 13.500.

Znači da bi bio samoodrživ, morao bi zaraditi barem 13.000 eura, a lani kada je suša poharala i agrume gotovo ništa nije imao dok je preklani "ubrao" tek 75.000 kuna. "Sića, nedovoljno za potrebne agro mjere i berače", kaže.

Uz vremenske neprilike, problem su i brojne bolesti te štetnici protiv kojih više gotovo da nema preparata. Većina onih koja je djelovala je zabranjena, poput sredstava za zaštitu na bazi klorpirifosa. Zabrane li i glifosat, kaže, mnogi će staviti ključ u bravu.