Novi udari na neovisnost HNB-a

Mjesecima unaprijed znalo se da će Saboru biti vruće kad na dnevni red u predizbornoj godini dođe godišnje izvješće Hrvatske narodne banke. U tom smislu nije razočarala ni sjednica saborskog Odbora za financije u utorak na kojoj se sasula teška artiljerija po radu HNB-a u prošloj godini. Premda je Vlada usvojila izvješće HNB-a prije slanja u Sabor, Odbor za financije nije ga prihvatio. Racionalno je pretpostaviti da teška artiljerija neće izostati ni na saborskoj raspravi. Ako je preludij Odbor za financije i ocjena da je HNB izdao nacionalne interese, mogu se očekivati nove salve politikantskih argumenata. Ne ulazeći u demokratsko pravo slobode govora i mišljenja, kako drukčije nazvati rečenicu da zbog HNB-a od hrvatskih banaka u krizi ni kuna nije ušla u proračun (što je s porezom na dobit) ili da banke naplaćuju naknade (možda bi trebale raditi pro bono), da top-menadžeri privatnih banaka imaju visoke plaće?! S druge strane može se ozbiljno raspravljati da li doista u Savjetu središnje banke ima potrebe za osam vanjskih članova stručnjaka (uz šest unutarnjih članova iz reda HNB-a) i koliki je njihov realni doprinos kvalitetnom radu. Institucija vanjskog stručnjaka ionako ulaskom u EU više neće postojati. No argument da je HNB izdao nacionalne interese u potpunosti je promašen; HNB prema zakonu ima samo jedan cilj - stabilnost cijena koju održava tečajem što je odrađeno besprijekorno. Želi li država da središnja banka sudjeluje u aktivnom kreiranju rasta, a ne samo targetiranju niske inflacije, onda se može mijenjati Zakon o HNB-u. No to je kockanje jer politika teško može odoljeti sirenskom zovu da naprave zakon koji bi im omogućio da sami kreiraju monetarnu politiku i kontroliraju guvernera. Od toga ne pate samo vladajući, sjetimo li se nedavne Čačićeve ideje da bi monetarna vlast trebala biti veća potpora (novoj) fiskalnoj politici ili Friščićeva poziva DORH-u da pročešlja HNB. Pitanje je tko bi se godinu dana prije ulaska u EU usudio zadirati u neovisnost HNB-a. To je jednostavno kulturološko i civilizacijsko dostignuće mlade demokracije i za takav korak unatrag, ako pameti nema kod kuće, bar Bruxelles ne bi imao razumijevanja - izbornom ludilu unatoč.