Obitelj Bagarić na 86 hektara uzgaja pir i proizvodi ekološko brašno

Obrt Ranovik u Selcima Đakovačkim raspolaže vlastitim mlinom i prerađuje ekološki uzgojen pir u različite proizvode. Uz brašno, ponudu čine i krupica, mekinje te tjestenina, a proizvodnja obuhvaća cijeli put od polja do gotovog proizvoda

"Nakon završenog fakulteta i sudjelovanja u Domovinskom ratu, 1992. godine zaposlio sam se u PIK-u Đakovo, na farmama muznih krava. Ondje sam radio oko osam godina. Godine 2002. izgradio sam ovu farmu i počeo se baviti proizvodnjom mlijeka. Otvorili smo OPG, odnosno obrt koji postoji i danas“, započinje priču Drago Bagarić, vlasnik obrta Ranovik iz Selaca Đakovačkih.

U vrijeme kada je u Hrvatskoj bilo oko 60.000 proizvođača mlijeka, nalazili su se u top 25 po veličini proizvodnje. Gradili su i drugu farmu, a sinovi Ante i Marko sudjelovali su u poslu i pomaganju u razvoju gospodarstva.

"Što se tiče prestanka bavljenja proizvodnjom mlijeka, dovoljno govori podatak da je od nekadašnjih 60.000 proizvođača ostalo tek oko 2.000. Ako je toliko ljudi prestalo proizvoditi mlijeko, očito nešto nije bilo u redu s otkupnim cijenama. Troškovi proizvodnje višestruko su porasli, a cijena mlijeka pala je u odnosu na onu od prije petnaestak godina. Zato sam i ja odustao.", dodaje Drago.

Upravo u vrijeme kada su mu sinovi završili fakultete, veterinu i agronomiju, problemi s proizvodnjom mlijeka postali su neodrživi. Na kraju su rasprodali sve krave i odlučili se za uzgoj pira, kojega su posadili prvi puta 2014. godine.

U ekološkoj proizvodnji ne ganjamo prinose
U zakupu imaju 86 hektara državnog zemljišta raspoređenog na četiri velike parcele. U početku su uzgajali različite kulture, a proizvodnji pira ozbiljnije su se posvetili nakon prve uspješne godine, kada je njegova cijena dosezala oko četiri kune po kilogramu.

"U početku smo imali problema s preradom jer smo pokušavali raditi s manje zahtjevnim i financijski pristupačnijim strojevima. Prvo smo nabavili ljuštilicu koja nije imala mogućnost odvajanja ljuskica, pa smo zrno morali dodatno obrađivati kroz kombajn. Bilo je tu dosta muke. Sada imamo bolje ljuštilice koje kvalitetnije rade i znatno nam pojednostavljuju posao. Nema ni gnojidbe, ali koliko rodi, toliko rodi. U ekološkoj proizvodnji ne ganjamo prinose“, objašnjava Drago.

U posao se uključila i Mateja, Antina supruga, za kojega se udala 2018. godine, nakon nekoliko godina života u Njemačkoj.

"Četiri smo godine živjeli kod njegovih roditelja. Na parceli pokraj njihove kuće planirali smo graditi vlastitu kuću. Ja sam se uglavnom bavila brašnom. Znala sam doći već u šest ili sedam sati ujutro, kada bi Ante išao na posao. Kad bi se vratio, zajedno bismo jeli pa ponovno odlazili na farmu, gdje smo ostajali do ponoći. U poslu su nam pomagali njegovi i moji roditelji, moje sestre i brat te njegova sestra“, nastavlja Mateja Bagarić.

Prije su zrno vozili u mlin u Koški, gdje su im mljeli integralno i bijelo brašno. Nakon vjenčanja nabavili su kameni mlin i sito te uredili prostoriju za preradu. Kasnije su povezali strojeve i olakšali posao, prisjeća se Mateja.

Vlastiti mlin za bijelo brašno
Integralno brašno dobiva se mljevenjem cijelog zrna, dok se prosijavanjem uklanja dio mekinja. Kod bijelog brašna postupak je drukčiji: zrno se može navlažiti kako bi ovojnica nabubrila i lakše se odvojila, a za brašno se koristi samo dio zrna.

"Prošle smo godine u veljači nabavili vlastiti mlin za bijelo brašno, a prvi smo put mljeli u studenome. Smatrali smo da nam je potreban jer se bavimo ekološkom proizvodnjom i željeli smo imati veći nadzor nad cijelim postupkom“, napominje Mateja.

Mlin još nije potpuno opremljen pa zrno u njega ručno stavljaju kantama i vrećama. Za automatizaciju procesa trebaju nabaviti koševe i pužne transportere koji bi dovodili zrno i odvodili brašno. Razmatraju i prijavu na novi natječaj za nabavu opreme.

"Znali smo proizvesti oko 30 tona brašna, ali sada proizvodimo onoliko koliko imamo potražnje. Ljeti ima više nametnika pa ekološko brašno ne smije dugo stajati na toplom. Zato vodimo evidenciju i meljemo prema potrebi. Kada je toplije, sameljemo oko 300 kilograma pa čekamo da zaliha padne na 50 ili 100 kilograma prije nove meljave. Sada je hladnije i imamo nešto veću zalihu na paleti“, objašnjava Mateja.