Postojeći model školarina treba mijenjati

U Hrvatskoj danas uz plaćanje studira više od polovice studenata, a školarine su među najskupljima u Europi i kreću se od 5.500 kuna do više od 9.000 kuna. Nezadovoljni studenti pravo na obrazovanje smatraju temeljnim pravom, pa zahtijevaju ukidanje plaćanja svih oblika visokoga obrazovanja: preddiplomskog, diplomskog i postdiplomskog studija. Argument da je besplatno školovanje floskula jer ga netko ipak mora platiti odbacuju tvrdnjom da obrazovanje ionako plaćamo iz redovnih poreza.

Država bi morala sredstvima prikupljenima kroz poreze omogućiti svima 'besplatno školovanje', od vrtića do fakulteta, odnosno školovanje za koje polaznici ne plaćaju, smatra i Žarko Puhovski, profesor Filozofskog fakulteta. 'Nijedan model financiranja nije pravedan, ali najjednostavnije i najmanje je loše da nitko ne plaća školovanje, iako se time bogatijima daje dodatna prednost. S druge strane postoji i pretpostavka da se od njihovih roditelja ubire više poreza', kaže Puhovski.

'U zemlji koja je deficitarna visokoobrazovanima, a konsenzusom se odlučila za izgradnju 'društva znanja', vjerujem da su besplatno školovanje, kao i drugi oblici poticaja obrazovanja, napose visokog, ne samo mogući, već i potrebni', kaže Gvozden Flego, bivši ministar znanosti i obrazovanja.

Za Branka Štefanovića, predsjednika Upravnog vijeća Veleučilišta VERN, termin besplatno školovanje samo unosi zabunu, a na pitanje: 'Trebaju li porezni obveznici plaćati visoko obrazovanje svima?' odgovara: 'Svima zasigurno ne. Potrebno je ustanoviti odgovarajuća mjerila, a to je vrlo složen postupak koji se ne može kvalitetno provesti bez široke, sveobuhvatne i duboke rasprave. U protivnom, neka naoko dobra rješenja mogla bi imati sasvim suprotne učinke od očekivanih.'

Krilatica 'budimo realni, tražimo nemoguće' nije bliska Ivanu Boti, predsjedniku Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu. 'Treba biti realan i voditi računa o tome kakvih profesija nedostaje. Ministarstvo omogućuje besplatno školovanje deset indologa, ali pitanje je treba li ih toliko', misli Bota.

Za sadašnji linearni model školarina Bota misli da je dobar jer potiče izvrsnost i polaganje ispita. 'Trećina najboljih na Fakultetu političkih znanosti ne plaća studij, a trećina plaća maksimalnu školarinu. Filozofski fakultet nema linearni model, tamo je svima koji plaćaju određena maksimalna školarina', kaže Bota.

Puhovski nije zadovoljan postojećim modelom školarina: 'Trenutačni su kriteriji samo djelomično dobri jer bi trebalo, osim o uspjehu studenata, voditi računa i o njihovom socijalnom stanju, odnosno vrednovati oba kriterija. Država bi trebala omogućiti da barem 50 posto najboljih i najsiromašnijih studenata ne plaća ništa, a što je država bogatija, taj postotak može biti veći.'

Određivanje visine participacije ovisno o uspjesima studiranja, prema Flegi, najmanje je loša mjera. 'Ako ona ostane na snazi, svakako je treba učiniti izrazito socijalno osjetljivom. Bez socijalne osjetljivosti učenice i studenti/ce trpe, bez svoje krivnje ili zasluge, dalekosežnu socijalnu diferencijaciju temeljenu na imovinskom stanju njihovih roditelja', kaže Flego.

Štefanović kaže da činjenica da studenti izražavaju nezadovoljstvo jasno govori da sadašnji kriteriji nisu najbolje rješenje. O imovinskom stanju studenata svakako treba voditi računa.

Analizirajući aktualne studentske blokade, Puhovski kaže da su zahtjevi studenata nedovoljno radikalni, dugoročno čak i 'impotentni'. 'No to je njihova volja. Moje je uvjerenje da treba ići dalje od zahtjeva za neplaćanje naobrazbe, ne samo ka uspostavi javne politike stipendiranja – koje nema, nego i u smjeru radikalne kritike, pa i odbacivanja, tzv. Bolonjskoga procesa. On u svojoj biti nameće školsku stegu umjesto univerzitetskoga zajedništva. U političkome smislu oni su, kao što to ovi dani pokazuju, veoma djelotvorni, dodatno i zbog pogrešne reakcije vlasti, zaključuje Puhovski.

Uključivanje gospodarstva u financiranje obrazovanja spominje i Flego.

'Potrebna je znatno veća sinergija države, lokalne zajednice i gospodarstva, kako u dogovorima o ishodima učenja/studiranja, u privlačenju izvrsnih nastavnika i istraživača, tako i u sufinanciranju studija te znanstvenih istraživanja i tehnologijskih inovacija. No za sve to potrebno je stvarati odgovarajuću, novu društvenu klimu, jer sadašnja ne pogoduje ni solidarnosti, ni znanju, ni postignućima temeljenim na predanom osobnom radu', izjavio je Flego za tportal.

Štefanović misli da bi model trebao biti oblikovan na način da novac fakultetima stiže preko studenata, a ne obrnuto. 'Student koji zadovolji kriterije za školovanje na račun poreznih obveznika trebao bi sam odlučiti o tome gdje će taj novac biti utrošen. Dakle, bez unaprijed određenih fakultetskih kvota, ali u okvirima raspoloživih kapaciteta i resursa koji će odgovarati postavljenim kriterijima izvrsnosti', kaže predsjednik Upravnog vijeća VERN-a.

Prema njemu je izbor fakulteta isključivo pravo svakog pojedinog studenta. Jedino takav model jamčio bi učinkovitost u smislu kontinuirane izgradnje kvalitete studija, kao temeljnog i jedinog pravednog kriterija.