U buru poduzetnici ulažu više od 6 milijardi eura

Poduzetnik Franjo Pašalić rezervirao je na šibenskom području čak pet lokacija za svoje vjetroparkove, a zajedno s poslovnim kolegom Jurom Mulom sprema se „pokoriti“ Republiku Srpsku, gdje namjerava instalirati vjetroagregate snage hidroelektrane “Orlovac”.

Splitski poduzetnik, „astronaut“ Juroslav Buljubašić gradit će dva vjetroparka, a bivši direktor HEP-a Ante Ćurković već je duboko zagazio u proizvodnju zelenih kilovata iz vjetra. Najkraće, bjesomučna utrka za dalmatinska brda i dalmatinsku buru u punom je jeku. Čak devet milijardi eura domaći i strani poduzetnici spremni su u ovom trenutku investirati u vjetroparkove u Hrvatskoj, od čega bi više od dvije trećine bilo investirano u Dalmaciji, kako bi došli do „zelenih kilovata“, energije koja ubrzano potiskuje elektrane koje ugrožavaju okoliš, poput elektrana na ugljen, mazut, plin, odnosno nuklearni pogon. Naravno, takva ulaganja došla bi u obzir samo pod uvjetom da Hrvatska elektroprivreda ima tehničke mogućnosti prihvatiti u elektroenergetski sustav toliko energije proizvedene iz vjetra, te da Hrvatska dopusti lociranje toliko vjetroagregata na svojim brdima, pri čemu se, prije svega, računa na dalmatinsku buru. No, ti uvjeti nisu ispunjeni.

– Do sada smo izdali 140 prethodnih energetskih suglasnosti, te suglasnosti za izgrađene vjetroelektrane, odnosno one koje se grade ili će se tek graditi. Potencijalni investitori do sada su iskazali namjeru izgraditi kapacitete od gotovo šest gigavata, što je ekvivalent gotovo osam nuklearnih elektrana snage kakvu ima NE “Krško”. To višestruko premašuje HEP-ove mogućnosti prihvata tolike energije – kaže Zoran Pačandi iz Ministarstva gospodarstva i poduzetništva. HEP je, naime, do sada u svoj sustav mogao primiti najviše 350 megavata, s time da je u ovom trenutku došao na 500, s namjerom da uskoro tu količinu poveća na 800, a u konačnici najviše na 1200 megavata. Vjetar u leđa ovom iznimno profitabilnom biznisu daje Eropska unija koja od svojih članica traži da do 2020. godine najmanje 20 posto svojih potreba za strujom namiruju zelenim kilovatima. Koliko bogatstvo leži u snazi dalmatinske bure prvi je prepoznao Tonči Panza koji je na Pagu izgradio prvu hrvatsku vjetroelektranu. Njegovim stopama krenuli su Nijemci – na brdima Krtolin-Trtar, te Orlica kod Šibenika već imaju instalirana dva vjetroparka snage 22 megavata, u što su investirali više od 25 milijuna eura. Šibenik postaje lider u proizvodnji kilovata iz vjetra. U prostornom planu su čak 22 lokacije za vjetroelektrane. Postoji interes za instaliranje agregata snage čak od dvije tisuće megavata. Upravo se treba pustiti u pokusni rad i treći vjetropark na šibenskom području, na Crnom brdu, snage 10,5 MW. Slaven Tudić, vlasnik tvrtke Tudić elektro centar, zajedno s partnerima Indijcima u taj je vjetropark investirao 14,2 milijuna eura.

– Imamo i dozvolu za gradnju još jednog vjetroparka, na brdu Glunča na Boraji. Tu ćemo postaviti deset “Siemensovih” agregata od po 2,3 megavata, tako da će ukupna snaga parka dostići 23 megavata. Radove namjeravamo započeti u ožujku iduće godine, a već krajem ljeta staviti vjetroelektranu u pogon. Istodobno namjeravamo graditi još pet vjetroparkova za koje upravo pripremamo potrebne dozvole - kaže Slaven Tudić. Da je riječ o vrlo zahvalnom biznisu, govore i brojna zvučna poduzetnička imena koja su se upustila u gradnju vejtroelektrana. Splićanin Juroslav Buljubašić ima dvije lokacije: Blato na Cetini i Kamešnicu, gdje namjerava instalirati svoje vjetroagregate. Mirko Tunjić, koji zastupa španjolsku tvrtku EHN, također je rezervirao nekoliko lokacija u Dalmaciji. Duboko u tom biznisu je i Ante Ćurković, jedan od bivših direktora HEP-a koji ima pet-šest lokacija na zadarskom i splitskom području. Čini se, međutim, da bi u budućnosti najjači igrači u proizvodnji zelenih kilovata iz vjetra mogli biti vlasnik Frape Franjo Pašalić i njegov poslovni partner Jure Mula koji imaju zajedničku tvrtku “Nova energija” u Solinu. – U taj biznis uletio sam na nagovor svojih prijatelja i uglednih poduzetnika iz Njemačke koji su do grla u tom poslu. Zapravo, oni su prvo bacili oko na našu buru, ali ih je zakočila naša birokracija, pa su digli sidro, a svoje udjele prodali meni. Uskoro počinjem gradnju prvog vjetroparka u Otonu kod Knina snage 26 MW. Spremamo se, također, za gradnju na Kozjaku (26 MW), Vrbniku (47 MW), te Orliću i Uništima sa po 20 MW - kaže Pašalić. On bi, čini se, najbolji posao mogao napraviti u BIH gdje je na putu da svojim vjetroparkovima „porobi” Republiku Srpsku. – Na području Bileće, na nekoliko lokacija, u dogovoru s vlastima, namjeravamo instalirati agregate snage 250 MW, a na području Glamoča od 150 megavata - kaže Pašalić.

Otkud tolika pomama za vjetroelektranama? Slaven Tudić koji je, uz Antu Ćurkovića, ne samo prvi hrvatski poduzetnik koji ima svoj vjetropark, već i čovjek koji sam gradi svoje parkove, a uz to ih i održava, kaže da se ulaganja u pravilu mogu isplatiti najdalje za devet godina. – Danas vas jedan megavat košta do 1,5 milijuna eura. Punih 12 godina HEP-u struju isporučujete po povlaštenoj cijeni od 70 lipa po kilovatu. Kad istekne taj rok, vrijede tržišne cijene. Međutim, ostaje vam mogućnosti trgovine zelenim certifikatima koji donose više zarade nego povlaštena viša cijena - kaže Tudić, ne želeći do detalja otkrivati karte tog biznisa. Međutim, na temelju tih podataka nije teško izračunati da poslije otplate uloženog novca svaki poduzetnik s vjetroparkom od deset MW godišnje može računati na čistu zaradu od oko dva milijuna eura. – Morate znati da tu ni država ni lokalna zajednica ne ostaju kratkih rukava. Država od godišnjeg prometa dobiva 1,5 posto. Isto toliko i lokalna zajednica. Jedna petina investicije ostaje domaćim izvođačima građevinskih radova. Također, moje vjetroparkove održavat će barem 20-25 ljudi - kaže Tudić.