Više se ne moraju bilježiti dnevne i tjedne stanke

Iako je to bilo najavljivano još prije ljeta, napokon su donekle pojednostavnjena pravila vođenja podataka o radnom vremenu zaposlenih radnika.

Izmjene Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencija o radnicima objavljene su u Nar. nov., br. 97/15. i na snazi su od 19. rujna 2015. godine. Riječ je o dvije novosti. Prvo, poslodavci koji u evidenciji radnog vremena za svaki dan vode podatke o početku i završetku radnog vremena više ne moraju voditi podatke o dnevnom i tjednom odmoru radnika. Drugo, za radnike s kojima je ugovorena samostalnost u raspoređivanju radnog vremena više ne treba dnevno ažurno voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa (npr. bolovanje, godišnji odmor i dr.), već samo podatke koji su nužni za ostvarivanje tih prava.

Što je obvezno

Svaki je poslodavac obvezan voditi evidenciju radnog vremena za sve radnike koje zapošljava, osim za radnike s kojima je ugovorio samostalnost u raspoređivanju radnog vremena. Evidencija radnog vremena mora najmanje sadržavati podatke propisane Pravilnikom, a prema potrebi može sadržavati i dodatne podatke. Uglavnom riječ je o podacima koji se odnose na odrađene sate rada i podacima o satima opravdanog izostanka s posla za koje radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće. Ako je radnik radio u okolnostima za koje ostvaruje dodatke na plaću, sati odrađeni u tim okolnostima moraju biti vidljivi u evidenciji. Tako treba posebno iskazati sate odrađene noću (od 22 sata do šest sati sljedećeg dana), sate rada nedjeljom, blagdanom, rad u drugoj smjeni, prekovremeni rad i dr. Kad je riječ o izostancima s posla, treba evidentirati podatke o izgubljenom radnom vremenu prema razlozima korištenja određenim pravima (bolovanje, plaćeni dopust, blagdani i neradni dani, rodiljni i roditeljski dopust i dr.). Ako je radnik neopravdano izostao, taj podatak također treba navesti iskazano u satima neopravdanih izostanaka.

Nelogična odredba

Evidencija o radnom vremenu ima dvojaku svrhu: pravilno utvrđivanje prava radnika na plaću i naknadu plaće i praćenje rasporeda rada radnika radi pravilne primjene propisa o trajanju radnog vremena te o odmorima i dopustima. Radno vrijeme mjereno odrađenim i neodrađenim satima i novčani primici radnika međusobno su povezani, jedna veličina ovisi o drugoj. Upravo u dijelu koji se odnosi na praćenje odmora i dopusta u proljeće 2015. uvedene su novosti koje su kod poslodavaca izazvale zbunjenost i negodovanje. Od 28. ožujka 2015. godine propisana je obveza vođenja podataka o dnevnom i tjednom odmoru radnika. Dnevni odmor nije polusatna stanka tijekom radnog dana, već odmor od najmanje 12 sati neprekidno na koji radnik ima pravo u svaka 24 sata. Pojednostavnjeno, dnevni odmor je odmor između dva radna dana. Tjedni odmor mora iznositi najmanje 36 sati, radnik se njime u pravilu koristi u nedjelju, a ako to zbog potrebe posla nije moguće, tada u subotu ili u ponedjeljak. Od ožujka 2015. razdoblje dnevnog i tjednog odmora treba iskazivati u evidenciji radog vremena. Pri tome poslodavac može podatke iskazivati u satima, a može upotrebljavati odgovarajuće kratice ili simbole, uz jasno pojašnjenje njihova značenja.

Uvođenjem obveze evidentiranja razdoblja dnevnog i tjednog odmora radnika, sadržaj evidencije o radnom vremenu proširen je i na razdoblja koja pripadaju privatnoj sferi radnikova života. Praćenje razdoblja odmora nema svrhu kontrole radnika, već nadzora pravilnosti raspoređivanja tjednoga radnog vremena na način koji će radniku osigurati najmanje 12 sati neprekidnog odmora u svaka 24 sata odnosno najmanje 36 sati neprekidnog odmora u svakom tjednu.

Poslodavci moraju planirati raspored rada na način koji će radniku omogućiti vrijeme za obnovu psihofizičkih sposobnosti i zadovoljenje obiteljskih potreba.

Napokon ispravak

Racionalizacija uvedena od rujna 2015. godine omogućava poslodavcima da, ako svakoga dana bilježe podatke o početku i o završetku radnog vremena za određenog radnika, za tog radnika ne moraju evidentirati razdoblje dnevnog i tjednog odmora. Razlog toga pojednostavnjenja sasvim je jasan. Naime, ako se u evidenciji radnog vremena bilježi vrijeme dolaska i odlaska s posla, notorno je jasno da je razdoblje između toga – razdoblje odmora. Koliko god se to činilo razložnim i prije izmjene Pravilnika, sada je to sasvim precizno određeno u tekstu Pravilnika i obvezuje inspekciju rada da u nadzoru pravilnosti vođenja podataka o radnom vremenu takve evidencije uvaži kao valjane.