Ivan Enjingi: Baka je radila najbolju graševinu, a ja joj se nastojim približiti u svakoj berbi

Bio je prvi privatni vinar u bivšoj zemlji koji je u ekološku proizvodnju ušao još 1972. godine, a njegovo je vino u Hrvatsku donijelo prvo zlato s Decantera i krasilo naslovnicu tog časopisa! Naravno, riječ je o legendarnom vinaru Ivanu Enjingiju iz požeške Zlatne doline, koji i danas s 83 ljeta svako svoje vino radi da bude veliko, ono koje se pamti i koje ulazi u vinske anale. Posjeduje 60 hektara i 500.000 trsova, ali planira saditi još ekoloških vinograda.

"U mojem vinu nema ničeg kemijskog ili umjetnog. U grožđu je sve što treba imati, a dobro vino nastaje u vinogradu. Dodaci neće donijeti najbolja vina, samo najbolje grožđe", podcrtao je na najvećoj do sada održanoj degustaciji vina Enjingi u Zagrebu - čak 20 arhivskih i svježih. Učinio je to na nagovor vinskih promotora Ive Kozarčanina i sommeliera Tome Jakopovića, dvojca koji stoji iza Vinskog kluba.

Kušati ih nije samo čast dobiti uvid u kvalitetu koja se i dalje razvija, već je to i tri i pol sata povijesti vinogradarstva i vinarstva ne samo u Kutjevu već i puno šire. Jer, radi se o vinaru koji je sve što ima stvorio vlastitim rukama na zemlji, a ideja je ono što ga vodi u stvaralačkom procesu koji zna potrajati desetljećima.

U tom je tonu velika degustacija i počela, s graševinom berbe iz davne 1994. godine. Odgovarajući na upit, kazao je da je istina da je to bilo najomiljenije vino prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana, koji se nije toliko razumio u njih jer je više volio gemište.
"Ali nije on jedini od hrvatskih predsjednika koji je volio moja vina, svaki je od njih, pa i Milanović, koji je tada bio premijer, bio u mojim vinogradima", kazao je Enjingi koji je svoju vinsku priču započeo davno kao nadničar, stjecajući znanje i u Italiji, što uvijek ističe na prezentacijama koje redovito održava. No, ako ga nešto danas ne veseli onda je, ističe, sve manje kuća u Kutjevu u kojima navečer gori svjetlo.

Od bake naučio podrumariti
Jakopović je kazao da graševina, koja je odležala 29 godina, i danas još ima svježine i aroma, ali i patinu koju arhivska vina dobiju ostavljena blagotvornom utjecaju dobro osmišljenog vinskog podruma. Nije to ništa čudno kada se o podrumu Ivana Enjingija radi, jer tamo se ona hlade čistom izvorskom vodom. Opisao je postupak kojim ta voda dolazi do njegova podruma i vina, ali rekao i od koga je vidio taj najprirodniji postupak hlađenja bačava - od svoje bake.

"Radila je najbolju graševinu, a ja joj se nastojim približiti u svakoj berbi", kaže pojašnjavajući da je dobivala to vino tako da je znala na prirodan način kontrolirati njihovu fermentaciju. Preko bačava koje su ležale u zemlji imala je bačene deke, a ispod bačvi i po dekama bacala izvorsku vodu i tako kontrolirala temperaturu.

"Danas ja to radim malo drugačije, ali to je tako, zato su ta vina najprirodnija, jedino me takva i zanimaju", otkriva naš najveći vinar.