Majka i kći koje u svom OPG-u na Korčuli goste pretvaraju u vremenske putnike

OPG Eko škoj, koji je prije 17 godina osnovala Diana Marović, a sada ga vodi njezina kći Jelena, smjestio se u unutrašnjosti Korčule. U svom izletištu, na terasi seoskog trga, pored vrtova, dnevno ugoste 30-ak gostiju kojima poslužuju iznimno ukusna jela od lokalnih i ekološki uzgojenih namirnica. Od iduće sezone posao sele na imanje nekoliko kilometara dalje, koje su godinama obnavljali i oplemenjivali, a za FORBES Hrvatska govore o svojim planovima

Malo je restorana na Jadranu u kojima možete blagovati na mirnom, kamenom seoskom trgu pod krošnjama drveća i uživati u doista vrhunskoj lokalnoj hrani dok iz okolnih vrtova stižu ljetni mirisi i zvukovi prirode. Nema glazbe, samo diskretni žamor gostiju i poneka pčela ili osa; dojam je, zapravo, da ste na domjenku kod rođaka, ali vjerojatno u neka druga, prošla vremena, kao da ste vremenski putnik. Djeca ispred stolova igraju „školice“, a ispod se svako malo pojavi neka ljubopitljiva mačka, ovdje je posve dobrodošla.

Takvu domaću atmosferu i hranu u svom izletištu nudi nagrađivani OPG Eko škoj iz Žrnova u unutrašnjosti Korčule, koji je prije 17 godina osnovala Diana Marović, a sada ga vodi njezina kći Jelena. Od 2008. godine registrirani su ekološki proizvođači, bili su u tome prvi na otoku.

Uskoro selidba na imanje
Trg o kojem govorimo, koji im služi kao terasa jer je selo skoro pa pusto, zove se Barina, a uz njega je i iznajmljena stara kamena kuća u kojoj obitelj živi i – kuha. Dnevno ugoste oko 30 turista, a uz to obrađuju oko 2,4 hektara zemlje na kojoj imaju 500 maslina, uglavnom domaćih sorti lastovke i drobnice, te voćnjake i vrtove. Ekološki proizvode ekstradjevičansko maslinovo ulje, od 600 do 800 litara godišnje, vinski ocat, marmelade, rakije, likere, čajeve i tradicijske slatkiše, a skupljaju i samoniklo jestivo i ljekovito bilje. Od 2017. godine su i nositelji europske Zaštićene oznake izvornosti „Korčulansko maslinovo ulje“.

Ljude privlači što i kako rade, a Jelena to opisuje kao holistički pristup poljoprivredi, hrani i životu. Gosti, kojima nude i degustacije te edukacije o maslinovim uljima, uglavnom su pak stranci koji dolaze preko turističkih agencija, uz ponekog stalnog, domaćeg sladokusca. Slične ponude u okolici nema, dodaje.

No, ovo je, kako saznajemo, zadnja sezona Eko škoja na trgu u središtu sela. Kreću u novu razvojnu fazu, i u drugi ugođaj. Najam seoske katnice uskoro ističe te ugostiteljsku sezonu 2025. godine startaju na svom imanju Dubrovica, dva kilometra dalje od samog Žrnova, okruženi šumom. Usred te divljine je, nakon godina rada i ulaganja, stvoreno imanje u amfiteatarskom obliku sa suhozidima, opisuje ga Jelena i obećava da će nam poslati fotografiju iz ptičje perspektive, snimljenu dronom. Ulaganje je bilo veliko, ukupno čak 300 tisuća eura, pa su morali prodati neke obiteljske nekretnine. Naime, i uz dobro poslovanje njihov OPG ne uspijeva još donositi iznose dovoljne za poslovne investicije, „još to nije onako kako bi trebalo biti, tu je puno privatnog novca uloženo“.

Dubrovicu postupno obnavljaju i oplemenjuju od 2011. godine.

„Imanje je na 3,5 hektara. Tamo nam je glavni maslinik, voćnjak, povrtnjak, aromatično bilje – to je prekrasan biodinamički, bioraznolik teren na kojemu imamo i kuću. Nabavili smo solarne panele i baterije, a kišnica se skuplja u cisterni, tako da je imanje u energetskom smislu samoodrživo. To nam je prilika da se širimo s popratnim sadržajima. Kad je riječ o kapacitetu, i ne želimo previše jer nemamo za to suradnike, teško je doći do ljudi koji se žele nečemu takvom posvetiti, napredovati. Zasad ćemo zato, što se tiče restorana, ostati u kapacitetu od 30 do 40 ljudi dnevno. Popratni sadržaj planiramo širiti jer su na imanju mogućnosti neograničene, od radionica za poljoprivredu, kuhanje, za škole… To smo i ovdje radili, ali u manjem opsegu“, kaže nam Jelena.

Na pitanje zašto nisu koristili fondove EU-a za investicije, odgovara da su pokušali, no nisu uspjeli. „Kriteriji su strogi i nisu prilagođeni različitim područjima u Hrvatskoj i različitim okolnostima. A i kad nam je jedan EU natječaj bio odobren, predviđeni iznos nam nije odgovarao. Cijene na otoku, pogotovo za dostavu građevinskog materijala i građevinske radove, višestruko su više nego drugdje u Hrvatskoj. No, čekamo sad nove natječaje“, napominje. Kušaonicu u selu su, dodaje, 2016. godine bili uredili uz 40 tisuća kuna potpore od Ministarstva turizma.