Već 15-ak godina proizvode zimnicu i dokaz su da godine nisu prepreka za uspješno bavljenje poduzetništvom

- Noćima nisam spavala. Jednostavno, morala sam nešto raditi. Prije rata u obiteljskoj kući u Branjinom Vrhu imali smo jedan mali plastenik koji nas poslije povratka nije dočekao, pa smo suprug Andrija i ja odlučili podići 50 kvadrata novog plastenika. Ustanovili smo da je to malo, pa smo se širili. Prvo na 100, pa na 200, poslije na 300 te u konačnici došli na sadašnjih 500 kvadrata plastenika i 1000 kvadrata vrta na otvorenom - prisjeća se Ljubica, nastavljajući kako su povrće počeli prodavati na tržnici. No, dodaje, brzo je shvatila da nema svojih kupaca te kako treba proći puno vremena da ih dobije. Od povrća koje nije uspjela prodati pravila je zimnicu.

- Nešto smo pojeli sami, a ostalo podijelili. Tada su me iz poljoprivredne savjetodavne službe savjetovali da pokušam otići na sajam. Budući da sam već osnovala svoje obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (OPG), a baš u to vrijeme održavali su se Ribarski dani u Kopačevu, zaputili smo se tamo i ugodno se iznenadili. Prodali smo sav ajvar i većinu ostalih proizvoda - priča Ljubica. I tako je sve krenulo. U Baranji gotovo da nema manifestacije na kojoj se ne ističe njihov prepoznatljiv, živopisan štand sa specifičnim proizvodima od povrća i voća - svake sezone nešto. Zimnice, ajvari, džemovi, sirupi, punjene paprike, dimljene ribe u staklenkama, bundeve u tisuću verzija, pestovi i kečapi, torte od šljiva, domaći pekmezi i sokovi, ušećerene ljubičice, maslačkov med, čokolada s čilijem, likeri (...) samo su dio njihove bogate ponude. Pozornost su privukli i proizvodnjom želea od vina a ‘‘hit‘‘ im je i bamija, točnije proizvodi od ove, za naše podneblje, poprilično nepoznate biljke (mahunarke) koja je jedan od sastavnih dijelova vegetarijanske kuhinje.

Osvojili su i brojne nagrade, među kojima dva vrijedna priznanja na 5. Sajmu zimnice i autohtonih proizvoda, koji je, u organizaciji Ministarstva poljoprivrede i Grada Zagreba, održan na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu. Zlatnu diplomu zaslužila je njihova ukiseljena bamija, a brončanom diplomom nagrađen je džem od marelica. Odlasci na sajmove i razne manifestacije naglo su zaustavljeni. Dakako, zbog pandemije koronavirusa. - Svu srećom, iako smo mislili suprotno, pandemija nije zaustavila prodaju. Kupci dolaze na kućni prag, a veći dio robe šaljemo poštom - ističe Ljubica. Raditi misle dok god budu mogli. Ne pomaže im nitko niti su pomoć tražili. Svakodnevno ustaju oko pet sati kako bi prije vrućina obavili ‘‘plasteničke poslove‘‘. Bilo da je riječ o zaštiti, prihrani, plijevljenju ili nečemu drugom. U posljednje se vrijeme bore protiv prave najezde smrdljivih martina. Nakon plastenika Ljubica odlazi u kuhinju, a Andrija zalijeva površine. Zatekli smo ih u slaganju krastavaca u staklenke, a uskoro ih očekuje kuhanje ajvara. Može se reći da uživaju u svom poslu. Najteže im je kupljenje lisne mase i priprema za novo vegetacijsko razdoblje.